U ZAGREBU SE DOGAÄA NAJCRNJI KRIMINAL U POVIJESTI GRADA!glavni grad je talac hajdučkih zuluma Milana Bandića i Srećka Ferenčaka
LOPOČI
pod 1) Grad je platio fantastičnih šest milijuna kuna posao vađenja lopoča iz Jaruna. Za usporedbu, isti posao je 1999. godine plaćen oko 250 tisuća kuna. Dolaskom Bandića i njegovih partnera na vlast, cijena iz godine u godinu rapidno raste
UHLIR
pod 2)Željko Uhlir je pročelnik Ureda za upravljanje imovinom. Skrivao je godinu dana jedno rješenje Općinskog zagrebačkog suda od gradonačelnice i poglavarstva. Skrivanje tog rješenja je do danas prouzročilo štetu od pet milijuna kuna. Kada je nakon godinu dana gradonačelnica za to saznala, nije ga razriješila
MAMIĆU 1.200 eura za četvorni metar
pod 3) U slučaju Zagrepčanke, Grad je zemljište platio 30 milijuna bivših njemačkih maraka u kunskoj protuvrijednosti. Ostao je i bez novca i bez zemljišta. Evo slučaja Mamić-Bandić koji je pak prevršio svaku mjeru zdravog razuma. Mamić, na lokaciji gdje gradi svoj poznati neboder, vrši zamjenu nekretnina s gradom kako bi uopće mogao formirati parcelu za građenje. Grad iz svojih stanova iseljava socijalne slučajeva i daje im zamjenske stanove kako bi Mamić mogao graditi. Nakon zamjene zemljišta, zamislite, Grad od Mamića kupuje 2.200 metara kvadratnih za 20,8 milijuna kuna namijenjenih proširenju Sveučilišne aleje, što iznosi preko 1.200 eura po kvadratu. Ovaj slučaj je zločin koji će definitivno u budućnosti pokopati javne interese u Zagrebu jer ni jedan vlasnik zemljišta neće htjeti prodati Gradu zemljište ispod 500-600 eura i to s potpunim pravom. I imat će pravo reći da ako može Mamić dobiti 1200 eura po kvadratu, mogu i oni 500-600. Zato Mamić poručuje roditeljima djece iz Dinamove škole da treba glasovati za Bandića
BANDIĆ OD SANADERA MOLI MILOST
pod 4) Protiv Bandića i njegovih ljudi je podignuto nekoliko kaznenih prijava. Na koncu, Općinski je sud u Zagrebu podnio kaznenu prijavu koja leži u ladici državnog odvjetništva. Bandić ima učestale kontakte s premijerom Sanaderom iz više razloga. Moli milost od progona, ali i šalje poruku šefu svoje partije Račanu - ako me ti otpiliš, ja idem s HDZ-om i Sanaderom.
Kako ocjenjujete rad Gradske skupštine Grada Zagreba?
Zagrebačka gradska skupština je doista pretvorena u pužogojilište gdje vladajući zastupnici (HNS-SDP), a i značajan dio oporbenih zastupnika gmižu oko dvije danas ključne političke osobe u Zagrebu, a to su Srećko Ferenčak i Milan Bandić. U svim civiliziranim demokracijama parlament je nadzorno tijelo izvršne vlasti i posrednik između nje i birača. Ovaj saziv skupštine (2001.-2005.) niti je nadzirao poglavarstvo niti posredovao, on se dopustio prodati Bandiću i Ferenčaku za sitne sinekure od nekoliko tisuća kuna mjesečno, a oni su se za to zalagali kako bi mogli što autonomnije raspolagati zagrebačkom imovinom i proračunom. Bandić je dolaskom na vlast uveo nepotizam u najgorem mogućem obliku. Instalirao je političku filozofiju Francuske revolucije „SVE JE DOPUŠTENO, NEMA SVETINJE“. Kupiti svakog pojedinca koji je na prodaju. Potvrda ove tvrdnje je zadnja sjednica Skupštine, 28. listopada 2004. Kada mu je koalicijski partner HNS otkazao poslušnost u izglasavanju rebalansa proračuna, on je angažirao svoje ljude iz oporbe koje uvijek ima u pričuvi, a to su prof. Zdravko Tomac i Nenad Ivanković (predsjednik stranke SIN). S njima je izglasao rebalans proračuna. Grad Zagreb je postao taocem njegove izbezumljene strasti za vlašću. Ne ustručava se kupovati čak ni župnike, a vjerujem da kontrolira i jedan broj lokalnih zagrebačkih medija. Danas nema cenzure, ali je uvedeno prešućivanje. Na posljednjoj tiskovnoj konferenciji gdje sam iznio i potkrijepio kriminalne radnje Gradskog poglavarstva o vađenju lopoča na Jarunu, pri čemu je „oprano“ nekoliko milijuna kuna, bio je i novinar Večernjeg lista. Sutradan su svi objavili tu vijest kao kriminal, ali Večernji list ni slova.
Kako to objašnjavate?
Razgovarao sam s urednicom gradske rubrike koja mi se ispričavala i navodila neke sumnjive razloge uz obećanje da će sutra objaviti vijest. Nisu je objavili. Radilo se o nebulozno napuhanom troškovniku, o nezakonito raspisanom natječaju i nazakonito dodijeljenom poslu. Recimo 54 ronioca su ronila 12 sati dnevno i tako 60 dana za redom. Poduzeće RCI ( koje je dobilo posao) je, zamislite, iznajmljivalo svoju opremu s kojom je to isto poduzeće obavljalo posao. Primjerice, 90 tisuća kuna za zbrinjavanje, 207 tisuća kuna za odvoz, a lopoč je spaljen na Jarunu, što je izjavio direktor Jaruna Aleksandar Kocijan. Kad sve zbrojite, taj posao naplaćen je 5 milijuna kuna.
Znači, pet milijuna kuna je stajalo vađenje lopoča iz jezera Jarun?
S PDV-om je to preko 6 milijuna kuna. Za usporedbu, isti je posao 1999. stajao oko 250 tisuća kuna. Dolaskom Bandića i njegovih partnera cijena iz godine u godinu rapidno raste da bi ove godine dosegla 6 milijuna kuna.
Kako je moguće da takvi, evidentno preplaćeni poslovi, prođu u Gradskoj skupštini?
U skupštini su uglavnom slinavci i puzavci koji sline i puze oko sinekura. Mali je broj ljudi koji ima kralježnicu i usudi se ukazati na neke pojave koje zadnjih godina pretvaraju zagrebačku vlast u hajdučku družinu. Primjer: Srećko Ferenčak kao član Poglavarstva za skupštinskom govornicom kaže Vladimiru Velniću, članu skupštine, da mu ne želi odgovarati na pitanja nego će s njim razgovarati sudskim putem, a Velnić je ni više ni manje predsjednik Kluba SDP-ovih zastupnika. Da nije slinavac i puzavac, odmah bi zatražio stanku za Klub SDP-a, a nakon toga zatražio razrješenje Srećka Ferenčaka iz Poglavarstva. To se nije dogodilo jer su međusobno korumpirani i SDP-ovci i HNS-ovci. Možda je i bolji primjer od toga «slučaj Uhlir». Željko Uhlir je pročelnik Ureda za upravljanje imovinom. Skrivao je godinu dana jedno rješenje Općinskog zagrebačkog suda od gradonačelnice i poglavarstva. Skrivanje tog rješenja je do danas prouzročilo štetu od pet milijuna kuna. Kada je nakon godinu dana gradonačelnica saznala za to, nije ga razriješila.
Zagreb nikad nije imalo lošiju vlast ni lošiju oporbu
